| |
- 2,588 - 0,0117 milijuna godina
 |
Prizor iz života u pleistocenu |
|
 |
Pleistocenska strugalica |
Vjerojatno jedan od najranijih ljudskih izuma za paljenje vatre. |
Pleistocen je razdoblje širenja modernog čovjeka (Homo sapiens). Moderni ljudi koriste oruđe i oružje, a počinju koristiti i vatru.
Ljudi su se krajem pleistocena proširili na većinu kontinenata.
Pleistocen je poznat i kao 'ledeno doba'. Međutim klima tijekom pleistocena nije bila ujednačena. Postojala su razdoblja glacijala, kad su ledeni pokrovi prekrivali veliki dio Zemlje, ali između tih razdoblja, tijekom interglacijala, klima je na Zemlji bila umjerena ili čak topla.
Tijekom glacijala ledenjaci se kreću prema umjerenom pojasu. U tim razdobljima razina mora pada, te se između kontinenata uspostavljaju kopneni mostovi, koji omogućuju migraciju vrsta.
Mnoge su vrste preživjele iz doba pleistocena do danas, kao što su mnoge vrste četinjača, cvjetnica, kukaca, mekušaca, ptica i sisavaca. Međutim, sadašnja biogeografska distribucija znatno se razlikuje od pleistocenske. Divovski sisavci bili su uobičajeni na svim kontinentima.
Životinje koje su danas izumrle su sabljozube mačke, mamuti, vunasti nosorozi, dugorogi bizoni, mastodoni, divovski vukovi i deve, divovski klokani i vombati u Australiji, slonovi, golemi ljenivci i oklopnjaci u Južnoj Americi.
 |
|
Mamuti su izumrla skupina životinja iz porodice surlaša u koju spadaju i slonovi. Tijekom pleistocenskog razdoblja nastanjivali su sjeverne dijelove svijeta –Europu, Aziju i Sjevernu Ameriku. Smatra se da su evoluirali od azijskih slonova prije 4,8 miliona godina. Izumrli su prije otprilike 10 000 godina, dok su tragovi endemske patuljaste vrste u Kaliforniji zabilježeni prije 2000 godina. Moguće da su razlozi izumiranja klimatske promjene ili kako neki misle istrebljenje od strane čovjeka. Bili su otprilike visine današnjeg indijskog slona visine 3,5 m, dok kljova može biti duga do 4 m. Neki od njih su bili ogromni (viši od 4 m). |
 |
|
| Ljuba,beba mamuta stara mjesec dana uginula je prije 42.000 godina, a pronađena je u Sibiru 2007. godine. |
U Sibiru su pronađeni savršeno očuvani ostaci mamuta, stari 10.000 godina nazvani Juka |
 |
|
Sabljozuba mačka (duljine oko 2,4 m, visine 1,2 – 1,5 m). Izumrli predator iz razdoblja od miocena do pleistocena čiji su ostaci pronađeni u Aziji, Africi, Sjevernoj Americi, Južnoj Americi. Veliki mesožder svojim dugim očnjacima koji su virili sa strane njihovih usta jedan je od najlegendarnijih sisavaca ledenog doba u Sjevernoj Americi. |
Još će neko vrijeme živjeti goleme mesožderske ptice.
Neki znanstvenici smatraju da su ljudi pretjeranim lovom doprinijeli ovom izumiranju.
Postoji i teorija o virusnoj bolesti kao glavnom razlogu za nestanak divovskih sisavaca.
Moguće je da je do izumiranja došlo zbog kombinacije više uzroka, no ta se teorija još provjerava.
Na kraju razdoblja završava ledeno doba, klima postaje blaža, i razina mora se povećava.
 |
|
|
Paranthropus (iz grčkog παρα, para "pored"; άνθρωπος, ánthropos "čovjek") je rod izumrlih hominina. Ovi robustni australopitecini bili su dvonožni hominidi, koji su vjerojatno potekli od gracilnih pripadnika roda Australopithecus. Pripadnike tog roda karakterizira robustna kraniodentalna anatomija, uključujući i sagitalnu lubanjsku krestu kao kod gorile, što ukazuje na snažne mišiće za žvakanje, i široke zube prilagođene mljevenju biljne hrane, međutim, nemaju transverzalnu lubanjsku krestu, koja je također prisutna kod današnjih gorila. Paranthropus se prvi put pojavio prije oko 2,7 milijuna godina. Među vrstama roda Paranthropus postojale su određene varijacije u veličini, ali većina je bila visoka između 1,3 i 1,4 m. Kao specijalizirani rod, Paranthropus se teže prilagođavao klimatskim promjenama, koje su na kraju dovele do njegovog izumiranja.
|
|
|
Homo habilis (ili Australopithecus habilis) je vrsta iz tribusa hominina, koja je živjela tijekom gelasija u pleistocenskom razdoblju, prije oko 2,33 do 1,44 milijuna godina. Njegov volumen mozga iznosi 550 cm³ do 687 cm³ te ga svrstava u rod Homo. Homo habilis je bio nizak s neproporcionalno dugim gornjim udovima u odnosu na modernog čovjeka. Imao je, međutim, manje izbočeno lice od australopiteka od kojih se vjeruje da je potekao. Ovi su hominini bili niži od modernih ljudi, prosječna im je visina bila 1,3 m. Vjeruje se da je Homo habilis za vrijeme donjeg paleolitika ovladao izradom i uporabom prvog kamenog alata načinjenog od kamenih krhotina. Većina stručnjaka tvrdi da je inteligencija i organiziranost zajednice Homo habilisa bila puno složenija i naprednija u odnosu na australopiteke ili čimpanze. Usprkos sustavnom korištenju alata, on nije bio vrsni lovac kao što su to bili kasniji pripadnici roda Homo i, sudeći po fosilinim dokazima, često je bio žrtvom grabežljivaca, kao npr. dinofelisa, velike mačke sabljastih zubiju veličine jaguara. Koristio je kameni alat uglavnom za rezanje i otkidanje mesa i lomljenje kosti s lešina uginulih životinja, više nego za samoobranu i lov. Pretpostavlja se da je on predak više i naprednije vrste Homo ergaster, iz koje se pak kasnije razvio Homo erectus. |
|
|
|
|
|
|
Homo erectus ("uspravni čovjek" od latinskog: ērigere, "podignuti, uspraviti") izumrla je vrsta hominina koja je živjela tijekom cijelog pleistocena. Prvi put pojavljuje se u fosilnim zapisima prije 1,9 milijuna godina, dok su najmlađi fosilni ostaci stari 143. 000 godina. Ova vrsta prvi se put pojavila u Africi i kasnije proširila do Gruzije, a istočno sve do Indije, Šri Lanke, Kine i Jave. Homo ergaster je koristio različitiji i napredniji kameni alat u odnosu na njegove pretke. Osim toga, smatra se da je H. erectus bio prvi hominid koji je koristio splavi kako bi putovao morima. Na istočnoafričkim lokalitetima, kao Chesowanja u blizini jezera Baringo, Koobi Fora, i Olorgesailie u Keniji, nalaze se dokazi koji upućuju na to da su rani ljudi koristili vatru. Utvrđeno je da je meso bilo dominantna namirnica u njihovoj prehrani. Homo erectus je vjerojatno bio prvi hominid koji je živio u zajednici. Homo erectus je najduže živuća vrsta roda Homo do sad poznata, s vremenom postojanja od preko milijun godina, dok Homo sapiens postoji oko 200 000 godina.
|
|
|
Neandertalac (Homo neanderthalensis) je izumrla vrsta roda Homo, srodna suvremenoj ljudskoj vrsti Homo sapiens koja je nastanjivala većinu europskog kontinenta i dio jugozapadne Azije od sjevera Arapskog poluotoka do šire okolice Kaspijskoga mora. Prvi pripadnici neandertalske vrste pojavljuju se oko 320.000 godina pr. Kr. Tipična neandertalska morfologija razvija se oko 200.000 godina pr. Kr., a posljednji neandertalci živjeli su oko tridesetak tisuća godina pr. Kr. Vrsta je dobila ime po dolini Neandertal u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija, u kojoj se nalazi špilja Feldhofer gdje su 1856. godine prvi put pronađeni njihovi ostaci. Neandertalac je prvo ljudsko biće koje je ritualno sahranjivalo svoje mrtve. Mrtva tijela su sahranjivana u stavu spavača, tj. polagana na desni bok s povijenim koljenima. U grobovima odraslih i djece nađene su brižno oblikovane kamene alatke kao grobni prilozi. Da je ljudskoj glavi ukazivano posebno poštovanje, pokazuju izdvojeno sahranjene lubanje ili običaj da se otvor na bazalnoj strani lubanje proširuje kako bi se izvukao mozak. Zajednica neandertalaca koja je naseljavala okolicu Krapine (Hrvatska) lomila je kosti pokojnika s namjerom da dođe do srži. Ti tragovi kanibalizma upućuju na ritualno kušanje mesa umrlih srodnika, kakvo je posvjedočeno u mnogim kasnim kulturama. Sekvencioniranjem genoma neandertalca utvrđeno je da se križao s današnjim čovjekom i otkrivene su zajedničke genetske osobine čovjeka tijekom evolucije.
|
|
|
|
|
|
|
|
Homo sapiens znanstveno ime za modernog čovjeka. H. sapiens je jedina preživjela vrsta roda Homo. Današnji ljudi pripadaju podvrsti Homo sapiens sapiens, a njihovi izravni pretci podvrsti Homo sapiens idaltu. Anatomski moderni ljudi prvi se put pojavljuju u fosilnim zapisima u Africi prije oko 195 tisuća godina, a istraživanja molekularne biologije daju dokaze da je približno vrijeme postojanja zajedničkog pretka svih modernih ljudskih populacija je bilo prije 200 tisuća godina. Ljudska je vrsta razvila mnogo veći mozak od ostalih primata - oko 1.400 cm³ kod modernih ljudi, što je dva puta više nego veličina mozga kod čimpanza ili gorila. Ostale značajne morfološke promjene uključuju evoluciju preciznog hvatanja prednjim udovima, smanjenje čeljusti i očnjaka i spuštanje grkljana i podjezične kosti, što je omogućilo razvoj govora. Druga važna promjena u ponašanju je razvoj materijalne kulture tako da artefakti postaju sve češći i raznolikiji. Prirodna selekcija djeluje i dalje među ljudskim populacijama, što se očituje na ljudskom genomu u zadnjih 15.000 godina.
|
|
|
 |
Jedna od najstarijih skulptura otkrivenih do danas je kipić čovjeka s mačjom glavom izrađen od mamutove bjelokosti, koji može biti star oko 30.000 godina, iz pećine u Hohlenstein-Stadel u Njemačkoj.
|
 |
Vilendorfske Venere, male statue nastale prije 25.000 godina. Vilendorfska venera je predpovjesni idol plodnosti i materinstva. Ona je jedan od najstarijih prikaza ženskog tijela.
|
|
|
