- 23,03 - 5,333 milijuna godina.

Prizor iz života u miocenu

Paleogeografija miocena:

Tijekom miocena svijet poprima današnji izgled.
Između središnje i Južne Amerike postoji Panamski most. Indija, koja je prije bila dio Afro-Arapske ploče, pridružuje se Euroaziji. Tethys se izrazito smanjuje, dok Istočna Afrika raste.
Izdiže se cijeli niz planina - u Aziji to je Himalaja, u Južnoj Americi Ande, Stjenjak u Sjevernoj Americi.

Raspored kontinenata i oceana u miocenu. (https://www2.nau.edu/rcb7/index.html)

Klima u miocenu:

Klima pokazuje postupno zahladnjenje uz povremene oscilacije. Razdoblja suše zabilježena su na početku i prema kraju miocena.
Glavni razlog za promjene u količini padalina su planinski lanci, koji predstavljaju prepreku vlažnom morskom zraku na putu prema unutrašnjosti kontinenata. Promjeni klime doprinose promjene globalnih oceanskih struja, pa je blokirano miješanje toplih tropskih voda s hladnih polarnim vodama.
Iz tog je razloga Antarktika pokrivena ledenjacima.
Suša dovodi do promjene vegetacijskog pokrova - šire se pustinje, tundre i travnjaci. Prostori pokriveni šumama su smanjeni i izolirani.
Razvijaju se nove vrste, osobito među pticama i sisavcima.

Travnjaci	Savane

Tijekom miocena raznolikost sisavaca doseže svoj vrhunac. Mnogi primitivni tipovi sisavaca su nestali, a pojavljuju se moderni rodovi i vrste. Razvijaju se jeleni, rakuni, lasice, žirafe i hijene. Paralelno s biljojedima razvijaju se brze i inteligentne zvijeri iz porodice mačaka,  umjesto Creodontia. Dominantne su sabljozube mačke.

	Sabljozuba mačka (duljine oko 2,4 m, visine 1,2 – 1,5 m). Izumrli predator iz razdoblja miocena i pleistocena čiji su ostaci pronađeni u Aziji, Africi, Sjevernoj Americi, Južnoj Americi. Lovili su vjerojatno iz zasjede. Imali su dugačke očnjake (do 18 cm) i bili su u stanju široko otvoriti svoje čeljusti.

Kontinenti su povezani kopnenim barijerama, koje omogućuju migraciju kopnenih životinja.
U morima su česti kitovi i morske krave.
Osobito je dobro proučena evolucija kopitara. Konji su evoluirali od veličine ponija do današnjih dimenzija.
Deve, ovce i nosorozi su također česti. Uobičajena je pojava Mastodonata (Trilophodon) i majmuna.

Mastodon (visina 2,5 – 3 m, teški 4 – 6 tona). Živjeli su Sjevernoj i Srednjoj Americi tjekom kasnog miocena do svojeg izumiranja tokom kasnog pleistocena. Živjeli su u krdima i hranili  se mješovitom biljnom hranom za razliku od današnjih slonova koji uglavnom pasu. Oni su nestali kao dio masovnog izumiranja koja su (pretpostavlja se) posljedica brzih klimatskih promjena u Sjevernoj Americi kao i sofisticiranosti naoružanja kamenog alata koji su koristili lovci.

Pojavljuju se i prve potporodice Hominida.

		Sahelanthropus tchadensis je izumrla vrsta primata, koja se može smatrati najstarijim poznatim pripadnikom tribusa hominina. Fosilni nalazi ove vrste su rijetki, do sada su pronađeni na samo jednom lokalitetu: u pustinji Djurab u Čadu. Starost ovih fosila procjenjuje se na 6–7 milijuna godina. Procjenjuje se da su dimenzije Sahelanthropusa bile slične onima u čimpanza (oko 1.2 m.) dok mu je moždani volumen 320–380 cm³. Lice mu je ravno, zubna arkada je u obliku slova U sa sitnim očnjacima, a čeoni je greben veoma izražen. Foramen magnum je anteriorno pozicioniran, što daje naznake da je mogao biti sposoban za dvonožno hodanje.
Ardipithecus (Visina oko 1,20 m, težina oko 50 kg) je rod izumrlih primata, pripadnika podporodice Homininae koji su živjeli prije 5,6 do 4,4 milijuna godina. Još uvijek nije sigurno utvrđeno u kojem je srodstvu ovaj rod s ostalim ljudskim precima, te da li je bio pripadnik tribusa Hominini ili nije. Ardipithecus ramidus je imao malen mozak, zapremine između 300 i 350 cm³. Bio je neznatno manji nego kod današnje čimpanze, ali mnogo manji od australopiteka kao što je Lucy (~400 do 550 cm³) i tek oko 20% veličine mozga današnjeg Homo sapiensa. Struktura nožnih prstiju i zdjelice vrste A. ramidus ukazuju na to da se on kretao uspravno. Kao i većina hominida, imao je palac prilagođen za kretanje po drveću.