- 252,2 - 201,3 milijuna godina

Prizor iz života u trijasu

Naziv trijas uveo je F. Von Alberti 1834. zbog jasno vidljive trodjelne podjele trijaskih naslaga u sjeverozapadnoj Europi, koja se očituje i u boji naslaga.
Početak i kraj trijasa obilježila su izumiranja.
Život početkom trijasa, nakon velikog izumiranja krajem perma, teško se oporavlja. Na kopnu su dominantni terapsidi i arhosauri, a u srednjem trijasu se pojavljuju i dinosauri.
Pojavljuju se i prvi leteći kralježnjaci - pterosauri, te prvi sisavci.
Sredinom trijasa započinje raspad superkontinenta Pangea na sjevernu Lauraziju i južnu Gondwanu.
Globalna klima je bila vruća i sušna, a pustinje su se prostirale u unutrašnjosti kontinenata. Umjesto papratnjača s velikim lišćem, igličaste golosjemenjače dobivaju na važnosti.
S raspadom superkontinenta klima postaje nešto vlažnija.
Trijas završava još jednim masovnim izumiranjem, koje je otvorilo put dominaciji dinosaura u juri.

Paleogeografija trijasa:

Superkontinent Pangea, koji je u potpunosti objedinjen u permu, ostaje cjelovit još početkom trijasa. Njegovo je središte smješteno približno na ekvatoru. Od istoka prema zapadu nalazi se veliki morski zaljev - novi ocean Tethys. S njegovim širenjem pomalo se suzuje drevni ocean Paleotethys. Zapadne obale Pangeje oplakuje superocean Panthalassa.
Tijekom trijasa započinje proces raspada ("rifting"), čiji najstariji tragovi označavaju početak otvaranja novog oceana između Sjeverne Amerike i Afrike.

Raspored kontinenata i oceana u srednjem trijasu...

... i na kraju trijasa . (https://www2.nau.edu/rcb7/index.html)

Klima trijasa:

Klimatske prilike u trijasu slične su kao tijekom perma, te vlada vruća i sušna klima. Više oborina primaju područja uz obale, dok je unutrašnjost kontinenata suha. Stoga se na velikom prostoru talože crveni pješčenjaci i evaporiti. Nema tragova prisutnosti glacijacije čak ni na polovima, gdje je vladala vlažna i umjereno topla klima. U preostalim područjima bila je izražena sezonalnost, s izrazito vrućim ljetima i hladnim zimama. U ekvatorijalnom prostoru puhali su jaki monsunski vjetrovi.

Život u moru:

Prikaz morskog života u trijasu

U morima se pojavljuju novi, moderniji tipovi koralja, no stvaraju samo male, krpaste grebene. Amoniti se oporavljaju od izumiranja i pojavljuju se novi rodovi i vrste. Ribe su male raznolikosti, nakon velikog izumiranja krajem perma. U trijaskim morima plivaju brojni i raznoliki morski gmazovi, među kojima su posebno uspješni ihtiosauri.

Foraminifera	Dinoflagelati

	Nothosaurus (što znači lažni reptil) je izumrli rod skupine Sauropterygia, reptila iz trijasa, prije oko 240-210 milijuna godina. Vjerojatno je imao način života sličan današnjem dupinu. Bilo je dug oko 4 metra, s kožicama izeđu prstiju. Koristio se repom i nogama za plivanje. Lubanja je široka i ravna s dugim čeljustima obloženim igličastim zubima za lovljenje riba.

Život na kopnu u trijasu:

Biljni svijet u trijasu:

Trijaska cikadala

Na kopnu su preživjele neke skupine biljaka iz karbona - paprati (Dicroidium), neke crvotočine, perastolisne golosjemenjače (cikadale, benetitale), ginkgoale i glosopterisi. Na sjevernoj hemisferi dominiraju igličaste golosjemenjače (npr. Voltziaceae, Lebachiaceae, araukarije). Pretpostavlja se da je postojala klimatska barijera koja je sprečavala konifere da se prošire na južni kontinent, a i more je predstavljalo prepreku njihovu širenju.
Početkom trijasa nigdje na svijetu nisu nastajali ugljeni - geolozi ovu pojavu nazivaju "ugljeni jaz". Taj se jaz povezuje s vrućom i sušnom klimom u gornjem permu i donjem trijasu, posljedicama velikog izumiranja i padom morske razine na granici perm/trijas. Neposredno nakon izumiranja, na samom početku trijasa, zabilježen je vrhunac stvaranja spora crvotočina i gljiva, koji se povezuje s masovnim propadanjem biljne mase nakon permske katastrofe.

Benetitala

Životinjski svijet u trijasu:

Izumiranje na kraju perma gotovo je posve istrijebilo kopnenu faunu, te je trebalo 30-tak milijuna godina da se obnovi složena struktura kopnenih zajednica.
Izumiranje su preživjeli neki vodozemci, a pojavljuju se prve žabe.
Među gmazovima, hladnokrvni arhosauri postupno zamijenjuju terapsidne i sinapsidne gmazove, iako su neki predstavnici ovih permskih skupina još prisutni i važni predatori u donjem trijasu (Dicynodon, Cynognathus).

Cinodonte se ranije povezivalo s razvojem sisavaca, uglavnom zbog specijaliziranog zubala i učinkovitog žvakanja, kao i zbog krzna i toplokrvnosti.

Cynognathus (dužine oko1,5 m, težina oko 70 kg). Živio je u gornjem permu i donjem trijasu (do oko 235 milijuna godina).Zvijer (mesojed) koja se brzo kretala i lovila biljojede u stepama. Živjeli su u Južnoj Africi, Južnoj Americi, Kini i Antarktici. Ova nalazišta fosila podržavaju teoriju da su ti kontinenti u prošlosti bili spojeni u jedan superkontinent.

Trijaski krokodili dobar su dio vremena provodili na kopnu, što se vidi po građi njihovih nogu.

Postosuchus ("krokodil iz Posta") bio je primitivan arhosaur koji je tijekom perioda kasnog trijasa (prije između 228 i 202 miliona godina) nastanjivao Sjevernu Ameriku. Naziv tog arhosaura potiče od nalazišta Post, u kojem su pronađeni mnogobrojni ostaci jedinki tog roda. Živio je u tropskom staništu gdje je bio jedna od najvećih životinja u tom ekosistemu i lovio je biljojede poput trilophosaurusa i typothoraxa.

U kasnom trijasu pojavljuju se prvi leteći gmazovi - pterosauri, koji će veće značenje imati kasnije tijekom mezozoika.

Pterosaurus ("krilati gušter") živio je od kraja trijasa do kraja krede (prije 220-65 miliona godina). Oni su najraniji kralježnjaci koji su savladali tehniku leta. Krila su im od kožne membrane i mišića a kosti su šuplje što im je tijelo činilo lakšim za letenje.

Pojava prvih dinosaura u trijasu.

Coelophysis (oko 6 m) je jedan od prvih grabežljivaca. Pojavio se u srednjem trijasu. Po građi tijela je sigurno da je jedan od najbržih kopnenih životinja svog vremena. Bio je uspješan mesožder koji se hranio manjim reptilima i vodozemcima, a njegova jedina obrana od mnogo većih predatora, bila je agilnost i brzina.
	Plateosaurus je rod plateosauridnih dinosaura iz kasnog trijasa (prije 216-199 miliona godina), koji je živio na području današnje centralne i sjeverne Europe. Mislilo se da su dvonošci, no novi dokazi dokazuju da su prvenstveno četveronošci osim kad se hrane visokim lišćem ili u obrani. Prednje noge su opremljene velikim oštrim kandžama koje su služile za prikupljanje lišća, kopanje korjenja i obranu.

U trijasu se pojavljuju i prve kornjače i mali gušteri. Trijaske kornjače ne razlikuju se bitno od današnjih, osim po zubima.

Proganochelys - prva kornjača. Fosili su nađeni u Njemačkoj i Tajlandu u slojevima iz kasnog trijasa, koji datiraju prije oko 210 milijuna godina. Bila je duga oko 1 m, svojim izgledom nalik je na moderne kornjače u mnogim aspektima. Imala je karakteristično jake oklopne ljuske formirane od koštanih ploča i rebara koja su sjedinjena u čvrst kavez oko unutrašnjih organa. Također za razliku od modernih vrsta kornjača, dugi rep i glavu nije mogla uvući ispod oklopa, pa su bili zaštićeni malim bodljama.

Krajem trijasa razvijaju se pretci prvih sisavaca. Maleni su rastom, aktivni noću i insektivorni. Pretpostavlja se da je nokturalni način života potaknuo razvoj krzna i brži metabolizam. Jedan od njih, Megazostrodon bio je dug do 1,5 cm i težio 20-30 g

Megazostrodon	Mali noćni cinodonti

Trijas u Hrvatskoj:

Zbirka GPZ:

	Puževi turbani Muć
Zadružni ukopani školjkaši (Unionites) Muć
	Amonit Tirolites Pribudić
Puževi Natiria Muć
	Školjkaš Claraia
Amonit Proarcestes Samoborska gora
	Amonit Analcites Samoborska gora
Amonit Protrachyceras Samoborska gora
	Amonit Ceratites Pribudić
Vapnenac s vapnenačkim algama (Diplopora)
	Vapnenac s megalodontidima
Cefalopodni vapnenac (Buloški facijes) Samoborsko gorje

Kraj trijasa:

Krajem trijasa ponovno je došlo do masovnog izumiranja, iz još nepoznatog razloga.
Geolozi razmatraju moguće uzroke - udar nebeskog tijela, intenzivni vulkanizam, promjenu razine mora i sl.
Izumiranje je bilo brzo (trajalo je oko 10,000 godina), a neposredno nakon njega započeo je raspad superkontinenta Pangaea.
Izumrlo je više od 20 % morskih familija, te čak 50% svih vrsta. Jako su pogođeni glavonošci i dagnje, zatim spužve, puževi i ramenonošci, te su posve nestali konodonti.
Na kopnu su jako stradali vodozemci i gmazovi.