Mezozoik
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||
- 252,2 - 66 milijuna godina: doba dinosaura
Mezozojsku eru geolozi nazivaju dobom gmazova ili dobom dinosaura. Započela je nakon najvećeg izumiranja u Zemljinoj povijesti, a završila najpoznatijim velikim izumiranjem, koje je pobilo oko 70 % svih živih bića na Zemlji. Paleogeografija: Glavno tektonsko obilježje je proces raspada superkontinenta Pangea i pomicanje kopnenih masa prema današnjim položajima.
Klima: Klima je varijabilna, te ima toplih i hladnih razdoblja, no sveukupno gledano je toplija od današnje. Količina vlage je manja od današnje. U unutrašnjosti kontinenata nastaju pustinje, talože se crvene naslage i evaporiti. Tijekom jure došlo je do porasta morske razine, vjerojatno zbog širenja morskog dna. S raspadom superkontinenta dolazi do porasta vlažnosti, pa se pustinje povlače. Povećana količina CO₂ u atmosferi dovela je do ujednačenog temperaturnog gradijenta, pa nema izražene zonalnosti. Prosječne temperature su oko 10° više od današnjih, pa su oceani bili čak pretopli za plitkomorski život. Smanjena je i vertikalna cirkulacija, pa se talože crni šejlovi. U evoluciji se ističe pojava dinosaura sredinom trijasa, koji dobivaju dominantnu ulogu već početkom jure.
Gmazovi postaju važni i u morima, te u zraku.
Tijekom mezozoika pojavljuju se i prvi sisavci.
Među kopnenim biljkama dominiraju gimnosperme sve do sredine krede, kad dominaciju preuzimaju kritosjemenjače.
S razvojem kritosjemenjača povezuje se i evolucija kukaca.
|