- 298,9 - 252,2 milijuna godina

Scena iz života u permu

Naziv perm uveo je Sir Roderick Murchison 1841. prema nazivu Ruske pokrajine u kojoj su stijene ovog perioda najbolje razvijene.
Tijekom perma razvili su se različiti Amniota.
Kontinentalne mase na Zemlji bile su spojene u najveći kontinent svih vremena, nazvan Pangaea.
Sušna klima dovela je do nestanka močvarnih prašuma, te je unutrašnjost kontinenta izgedala kao golema pustinja.
Zbog suše je došlo do nazadovanja vodozemaca i nagle evolucije gmazova. Nestale su velike močvarne prašume.
Perm je završio najvećim izumiranjem u cijeloj povijesti Zemlje, u kojem je nestalo gotovo 90 % morskih i 70% kopnenih vrsta.

Paleogeografija perma:

Tijekom perma najveći je dio kontinentskih masa bio spojen u golemi superkontinent Pangaea, koji se protezao od pola do pola. Istovremeno, morske su razine bile niske, što je jako smanjilo površinu šelfova pogodnu za život morskih bentičkih organizama.
Na južnom rubu Paleotetisa počinje se stvarati novi ocean - Tetis (Tethys).

Raspored kontinenata i oceana na početku perma...

...i na kraju perma . (https://www2.nau.edu/rcb7/index.html)

Klima u permu:

Zbog velikog cjelovitog kontinenta na Zemlji dominira kontinentalna klima s velikim sezonskim temperaturnim varijacijama. Ogromni su prostori bili prekriveni pustinjama. Zbog ove je klimatske promjene jako reduciran broj papratnjača, a povećao se broj kritosjemenjača.
Zbog neprekidnog zatopljavanja jako se smanjuje površina pod ledenjacima na južnoj hemisferi.

Život u permu:

Morski krajolik u permu

Život u permskom moru:

Život u moru pokazuje sličnosti s životom u karbonu, jer je na ove organizme manje utjecala globalna suša. U morima naglo evoluiraju jednostanični organizmi - fuzulinidne foraminifere. Uz njih osobito su brojni ramenonošci, mekušci i krinoidi, te amoniti.
Trilobiti su već vrlo rijetki.
Veliku brojnost i raznolikost pokazuju i vapnenačke alge, osobito dasikladalne alge.

Kopneni život perma:

Fosil Dicrodium

Do sredine perma vegetacija je nalik onoj u doba karbona. Česti su i kopneni artropodi i tetrapodi, a prisutne su i gljive.
Od sredine perma, radi globalne suše, pojavljuju se nove svojte pteridospermi i sjemenjača. Miješane šume, s brojnim i raznolikim četinjačama, ginkgoalama i cikadama dominiraju na sjevernoj hemisferi, dok je za južnu hemisferu tipična pteridosperma Glossopteris.

Među člankonošcima česti su primitivni svežderači, žohari, koji čine oko 90 % svih kukaca na početku perma.
Vretenca su glavni predatori u zraku. Njihovi početni razvojni stadiji vezani su uz vodu. Njihova veličina bila je do 71 cm (raspon krila), pa se vjeruje da su mogli uloviti i male kralješnjake.

Vretence

Među kralješnjacima početkom perma dominiraju pelikosauri i vodozemci. Sredinom perma dominantni su terapsidi i dinocefalia, dok se krajem perma osobito razvijaju gorgonopsidi i dicinodonti.

Diplocaulus (duljina oko 80 cm, težina oko 7 kg) je izumrli rod vodozemca (298 – 251 mil. godina), čiji su ostaci pronađeni  u Sjevernoj Americi (Teksas, Oklahoma) i Maroku.

Pojavljuju se rani pretci sisavaca - sinapsidni gmazovi, među kojima se ističe Dimetrodon.

Dimetrodon (295 - 272 mil. godina). Bliži je predak modernim sisavcima nego gmazovima. Do sada je poznato dvadeset vrsta koje se razlikuju i po dimenzijama (duljine 1,7 - 4,6 m, težine 28 - 250 kg). Fosili su pronađeni u Sjevernoj Americi i Europi. Imali su veliko „jedro“ na leđima koje je vjerojatno koristilo za reguliranje tjelesne temperature.

Dinocephalia su skupina izumrlih terapsida, među kojima je bilo mesojeda, biljojeda i svejeda.

Dinocephalia (duljina 2,6 m, visina 1 m, težina 900 kg) biljojedi iz srednjeg perma (270 - 260 mil. godina). Fosili su pronađeni u Rusiji, Kini, Brazilu, i južnoj Africi.

	Gorgonopsidi su skupina terapsida koji se mogu povezati s prvim sisavcima. Mogli su narasti do veličine medvjeda (4 m). U gornjem permu postali su dominantni predatori. Izumrli su krajem perma.
Dicynodonti su biljojedni terapsidi (poznato je preko 70 rodova, od malih do velikih) koji su osobito važni za gornji perm. Vjeruje se da su im kljove služile za iskopavanje korijenja.
	Tipični predstavnik permskih biljojednih anapsidnih gmazova (srednje do velikih) je Pareiasaurus (dužine 2 - 3 m, visine 1,4 m, težine 400 - 600 kg), koji su činili jednu od dominantnih grupa kopnenih biljojeda u srednjem do kasnom permu. Oni su bili glomazni, s malom glavom i krupnim tijelom te jakim udovima. Neki specijalizirani rodovi imali su tijelo prekriveno zaštitnim koščatim pločama. To je dovelo do hipoteze da su preci kornjača. Ovu teoriju ne podržavaju moderne analize, iako postoji bliska veza s kornjačama.
Deltavjatia vjatkensis, permski biljojedni gmaz, srodnik Pareiasaurusa, nađen na području Rusije, dužine tijela oko 1,5 m.

Perm u Hrvatskoj:

Zbirka GPZ:

	Velika školjka Shikamaia Velebit
Amonit u šejlu Gorski kotar
	Pjeskoviti dolomit s kristalima pirita Velebit
Riba
	Mizzia yabei ( Karpinski ), Mizzia velebitana Schub. Sv.Rok
Pseudoschwagerina carniolica K&K, Schubertella kingi D& S Ispod Medačkog Kuka
	Permocalculus tenellus (Pia) Brušane
Foraminifere i alge Brušane, Kalvarija
	Foraminifera Neoschwagerina Brušane
Fosilne alge i puževi Brušane
	Foraminifere i puževi Brušane

Veliko izumiranje na kraju perma:

Izumiranje na kraju perma najveće je izumiranje u Zemljinoj povijesti. U tom je događaju nestalo više od 90 % morskih vrsta i oko 70 % kopnenih vrsta.
To je ujedno i jedini takav događaj u Zemljinoj prošlosti koji je zahvatio i kukce, te je nestalo oko 83 % svih rodova.
Geolozi ovaj događaj nazivaju "Majka svih izumiranja".

Uzroci i tempo izumiranja perma:

Izumiranje se odvijalo u najmanje dvije etape. Prva se faza povezuje s postupnim promjenama u okolišu, dok se druga povezuje s katastrofičnim događajem. Prema nekim istraživačima glavni je uzrok bio masivni vulkanizam, dok drugi zastupaju mišljenje da je došlo do udara asteroida. Kao uzroci spominju se još promjene morske razine, globalna anoksija, globalna suša, otpuštanje metana s oceanskog dna i sl.
Položaj granice perm-trijas nije lako utvrditi, jer je taj vremenski period siromašan provodnim fosilima. Čini se da se izumiranje različitih skupina životinja nije događalo istovremeno.
Najveći pomor dogodio se među morskim beskralješnjacima, od kojih su mnogi već prije kraja perma bili malobrojni i rijetki (npr. trilobiti, primitivni riboliki akantodiji).
Kopnene biljke su nešto manje stradale u ovom izumiranju, no njihov se broj jako smanjio. Krajem perma i tijekom donjeg trijasa nisu se stvarale ugljonosne naslage.
Općenito najveći stupanj izumiranja primijećen je kod morskih organizama s vapnenačkim skeletom. Ovakav obrazac izumiranja upućuje na hipoksiju i promjene u koncentraciji CO₂.
Promjene u riječnom režimu iz meandrirajućih u prepletene rijeke, zapažene u Africi, posljedica su naglo napredujuće suše.
Oporavak nakon ovog velikog izumiranja također je trajao iznimno dugo. Pravi je oporavak počeo tek sredinom trijasa.
Složeni scenarij izumiranja i dugi oporavak govore o slijedu nekoliko katastrofičnih događaja i višestrukim uzrocima.