-358,9 - 298,9 milijuna godina

Prizor iz života u karbonu

Engleski naziv (Carboniferous) dolazi od latinskih riječi carbo (ugljen) i ferre (nositi), a uveli su ga W. Conybeare i W. Phillips 1822.
Period je karakteriziran brojnim ležištima ugljena  i dominacijom člankonožaca i vodozemaca na kopnu.
Podjela na Mississippian i Pennsylvanian temelji se na promjeni klime i izraženoj glacijaciji.
Ovo je geološko razdoblje poznato i po okupljanju kontinentskih masa u superkontinent Pangaea.

Paleogeografija karbona:

Period devona završio je globalnim padom morske razine. Ponovna transgresija započela je već početkom karbona. Time je nastalo veliko područje epikontinentalnih mora u kojem su se taložili karbonatni sedimenti.
Južni kontinent Gondwana koji se prostirao u području južnog pola bio je prekriven ledom. Regresija sredinom karbona jako je utjecala na krinoide, amonite i druge morske organizme. Ta je regresija pokazatelj granice donjeg i gornjeg karbona.
Južni kontinenti objedinjeni u zajednički superkontinent Gondwana sudaraju se sa sjevernom kontinentskom masom (Laurusija) po današnjem rubu Sjeverne Amerike. U Europi se ta intenzivna tektonska faza naziva Hercinskom orogenezom. Još jedan važan prostor kolizije bio je duž današnjeg gorja Ural.
Glavni oceani u doba karbona su Panthalassa i Palaeotethys.

Raspored kontinenata i oceana na početku karbona...

...i na kraju karbona . (https://www2.nau.edu/rcb7/index.html)

Klima u karbonu:

Na početku razdoblja, klima je vrlo vlažna i topla. S pomicanjem Gondwane prema južnom polu dolazi do oledbe, koja se produljuje i u period perma.
Zahladnjenje i sušna klima povezani su sa kolapsom tropskih šuma.

Život u karbonu:

Život u moru karbona:

Među morskim beskralježnjacima u karbonskom moru najveću važnost imale su foraminifere, koralji, mahovnjaci, ostrakodi, ramenonošci, amoniti i bodljikaši (osobito krinoidi). Ima i različitih spužvi.
Koralji su zastupljeni skupinama rugoznih, tabulatnih koralja i heterokoralja. Među mahovnjacima ističu se lepezaste fenestele i spiralni Archimedes.
Ramenonošci su česti. Posebno su dobro zastupljeni produktidi, među kojima ima dosta kozmopolitskih oblika.
Broj trilobita se smanjuje.
Krinoidi su najčešći među bodljikašima, a ima i ježinaca.

Fosil koralja	Blastoid

Fosilni bodljikaš	Mahovnjak Archimedes	Fuzulinidna foraminifera

Ribe karbona:

Karbonska mora obilovala su ribom. Osobito su česti morski psi i njihovi srodnici.  Pojedine skupine prilagodile su se životu u slatkim vodama i močvarama, a neki su poprimili i bizarne oblike. Neke od riba koštunjača isto su se prilagodile životu u rijekama.

Rekonstrukcija Helicopriona (procijenjena dužina 3 - 4 m) i njegova fosilizirana zubna spirala

Palaeoniscus	Resoperka

Život u slatkoj vodi karbona:

U bočatim i slatkim vodama živjeli su brojni školjkaši i sitni ostrakodni račići.
Vodeni škorpioni su raznoliki i veliki rastom. Mnogi od njih žive amfibijski.

Kopnene životinje karbona:

Tijekom starijeg karbona glavni predstavnici biljnog svijeta bile su preslice, crvotočine, Sphenophyllales, paprati, pteridosperme i kordaiti. Tijekom gornjeg karbona pojavljuju se i neke nove biljne skupine, među kojima i pretci četinjača.
Karbonske crvotočine bile su visoke 30 m i imale promjer 1,5 m. Osobito visoka stabla imali su rodovi Lepidodendron i Sigillaria.
Fosilne papratnjače i pteridosperme zastupljene su velikim brojem umjetnih rodova. Neke su vrste bile epifitske, dok su druge bile drvenasta stabla.
Preslice su tijekom karbona mogle doseći visinu od 20 m i širinu 30 do 60 cm. Njima je bila srodna i puzavica Sphenophyllum.
Među sjemenjačama važna je drevna skupina kordaita koje su srodnici cikadala i četinjača. Smatra se da su živjele u močvarama ili, poput današnjih mangrova, u priobalnim okolišima.
Prave se četinjače pojavljuju krajem karbona. Njihov je predstavnik Walchia za koju se vjeruje da je živjela na povišenim i sušim staništima.

	Karbonska močvara
	(Barbara Jurkovšek)
Stigmaria – nosioc korijena golemih karbonskih crvotočina

Karbonska sjemenjača	Moderne sjemenjače

Drvenasta paprat Psaronius	Neuropteris	Cordaites	Današnje mangrove

Glossopteris flora tipična je za južnu hemisferu

Gljive:

Gljive su tijekom karbona živjele u morima i na kopnu. Tijekom mlađeg karbona bile su već razvijene sve moderne skupine gljiva.

Kopnene životinje karbona:

Fosilni ostatci kopnenih kukaca, stonoga i paučnjaka poznati su iz gornjeg karbona. Njihov gigantski rast može se pripisati vlažnom i toplom okolišu s visokim udjelom kisika u atmosferi.
Stonoga Arthropleura je najveći kopneni beskralježnjak svih vremena (duga do 2,6 m).

Arthropleura  (0.3 – 2.6 m) iz roda člankonožaca koji su u srodstvu sa današnjim stonogama i štrigama. Živjeli su u gornjem karbonu (340 – 280 mil. godina). Fosili su pronađeni u Europi (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Poljska, Češka) i Sjevernoj Americi (New York, Ohio, Illinois, New Scotland). Oni su najveći poznati člankonošci svih vremena. Izumrli su na početku perma, kada zbog blage klime počinje isušivanje i nestajanje prašuma karbona.

Od letećih kukaca valja izdvojiti gigantsko vretence Meganeura s promjerom krila do 75 cm.

Meganeura je rod izumrlih kukaca iz karbona (305 - 299 mil. godina) raspona krila većeg od 75 cm. nalik današnjem vretencu. Najveća je poznata vrsta kukca koja je ikada postojala. Fosili su pronađeni u Francuskoj.

I škorpioni su tijekom karbona dosegli veliki rast, pa su nađeni primjerci dugi do 70 cm.

Karbonski kopneni kralježnjaci:

Prizor iz života karbonskih kralježnjaka

Tijekom karbona vodozemci su dosegli maksimum razvoja. Neki od njih dosezali su 6 m u dužinu. Neki su živjeli u rijekama, dok su se drugi zadržavali pokraj vodenih površina. Nestanak karbonskih prašuma jako je smanjio i broj vodozemaca.

Najstariji cijeli skelet tetrapoda iz ranog karbona

Vodozemac Eryops (dužina 1,5 - 2 m)

Istovremeno je počeo rasti broj gmazova, koji su neovisni o vodi u procesu razmnožavanja. To im je omogućio razvoj jaja u kojem je embrio zaštićen od isušivanja. Krajem karbona već je razvijen veliki broj skupina gmazova.

Seymouria (dužine oko 60 cm, težine oko 10 kg) – prijelazni oblik između vodozemaca i gmazova

Petrolacosaurus, (dužina 38 cm, težina 800 g) prvi poznati diapsidni gmaz, živio tijekom kasnog karbona.	Diapsidni gmazovi

Karbon u Hrvatskoj:

Zbirka GPZ:

	Stabljika preslice Calamites
Crvotočina Lepidodendron
	Listovi preslice Annularia Velebit
Ramenonožac Productus Velebit
	Triticitni pješčenjak s ispranim kalupima fuzulinida Velebit
Fosilne alge (Epimastopora, Anthracoporella) i foraminifere (Endothyra,Cornuspira) u vapnencu Brušane, Vinac
	"Schwagerina" salopeki Sv.Rok, Kosa

Izumiranja u karbonu:

"Romerov jaz" je razdoblje početkom karbona u kojem ima jako malo terestričkih fosila.
Čini se da je u to vrijeme pad količine kisika doveo do ekološkog kolapsa. Tijekom tog događaja smanjio se broj primitivnih vodozemaca, a nakon toga su se pojavili novi, napredniji oblici.

Kolaps prašuma sredinom karbona:
Sredinom karbona došlo je do stvaranja ledenog pokrova na južnom kontinentu. Nastupila je suša, a morska je razina pala. Površine pod prašumama su se smanjile. Velike drvenaste crvotočine su počele nestajati, a zamijenila ih je manje raznolika vegetacija u kojoj su dominirale drvenaste papratnjače. Ovaj je događaj jako smanjio raznolikost vodozemaca, a omogućio naglu evoluciju gmazova.

Kraj karbona:
Kraj karbona obilježile su globalne klimatske promjene. Nije došlo do masovnog izumiranja kao na kraju većine drugih geoloških razdoblja, iako su nestale neke česte skupine. Izumiranje je najviše pogodilo plitkomorske okoliše, te su nestali mnogi koralji, trilobiti i neki krinoidi.