Kraj devona

Izumiranje u kasnom devonu dogodilo se približno prije 375 do 360 milijuna godina. Slično kao u ordoviciju, mogu se razlikovati najmanje dva krizna događaja. Izumiranje je bilo popraćeno oceanskom anoksijom. Organska tvar, koja se nije raspala, zadržala se u poroznim grebenskim strukturama, pa su stijene ove starosti ponekad naftnomatične.

Smatra se da su kopnene biljke odigrale veliku ulogu u tom izumiranju. Tijekom devona biljke su se nevjerojatno proširile. Guste šume su prekrile čitavo kopno a njihovo korjenje je prodrlo duboko u tlo. Velika količina organskih tvari dospjela je u ocean uzrokujući cvijetanje algi i time nestanak kisika iz vode.
Postoji čitav niz teorija o "okidačima" ovog izumiranja. Među njima se spominju impakt, magmatizam, ali i evolucija višeg bilja.
Prema procjenama znanstvenika, u ovom je izumiranjo nestalo više od 70% vrsta.