- 419,2 - 358,9 milijuna godina

Naziv devon potječe od pokrajine Devon u Engleskoj, gdje su stijene iz ovog razdoblja osobito dobro razvijene.
Geolozi nazivaju devon dobom riba.
Na kopnu se pojavljuju prva stabla i šume, te prvi vodozemci. Adaptivna radijacija  na kopnu dovela je i do rasprostiranja sjemenjača.

Prizor iz života u devonu

Kontinenti i oceani u devonu:

Devon je period intenzivne tektonske aktivnosti. Superkontinenti Laurazija i Gondvana se približavaju, te će uskoro stvoriti superkontinent Pangea. Početna faza je stvaranje kontinenta Laurusija (Euramerika) u sudaru Laurencije i Baltike. Na mjestima sudara izdižu se Apalači i Kaledonidi. Sušna klima na tom kontinentu rezultirala je taloženjem "starog crvenog pješčenjaka".
Pantalasa ocean prekriva veliki dio planete.

Raspored kontinenata i oceana u doba ranog devona...

...i u srednjem devonu . (https://www2.nau.edu/rcb7/index.html)

Klima devona:

Devon je razmjerno toplo razdoblje, pa se pretpostavlja da na Zemlji nije bilo većih ledenjaka. Temperatura površinskog sloja mora u tropima iznosila je početkom i krajem devona oko 30°C. Sredinom perioda došlo je do zahladnjenja od oko 5°C.
Razina mora je bila visoka u cijelom svijetu. Rubovi kontinenata poplavljeni su plitkim morima.

Život u devonu:

Život u moru:

U morskim faunama dominiraju mahovnjaci, ramenonošci i koralji. Česti su i morski ljiljani i trilobiti.
Među kralješnjacima opada broj oklopnjača, a raste broj čeljusnica u slanoj i slatkoj vodi. Hrskavične i koštane ribe su vrlo česte u morima.
Početkom devona pojavljuju se amoniti.
Toplo more omogućilo je stvaranje grebena, pa i velikog barijernog grebena koji je okruživao devonski kontinent. Glavni graditelji grebena su vapnenačke alge, stromatoporidi, tabulatni i rugozni koralji.
Za vrijeme najtoplijih razdoblja mikrobi su glavni graditelji stijena.

Koralj	Spužva	Amonit

Zbirka GPZ:

Koralj samac Calceola, Gerolstein

U devonu je živjelo više od 200 vrsta ramenonožaca.

Ramenonošci

Među trilobitima se pojavljuju neke nove skupine, a njihov broj jako pada s krajem devona.

Trilobit

Riboliki organizmi su česti i raznoliki. Smanjuje se broj oklopljenih besčeljusnica (Ostracodermi), a raste broj čeljusnica (Gnathostomata). Sve je više hrskavičnih riba (Chondrichthyes) i riba koštunjača (Osteichthyes). Brojni su i prvi morski psi. Zbog svega toga devon nazivamo dobom riba.

Devonske ribe

Plakodermi imaju skelet koji se sastoji od oklopnih ploča, te su imali snažne čeljusti. Bili su glavni predatori tijekom devona.

Thrinacodus, izumrli morski pas, koji je živio u devonu i karbonu. Pronađeni su samo zubi (slika gore), a ime mu je dala Susan Turner 1982. Bio je širom rasprostranjen u Paleotetisu.

Dunkleosteus - oklopna riba predator (dužine do 10 metara, težine oko 3,6 t) pripadala je obitelji Placodermi, oklopljenih riba, te je vjerojatno njihov najveći član. Živjela je u kasnom devonu (380 - 360 mil. godina). Placodermi se počinju pojavljivati ​​u siluru a svi oni su izumrli na kraju devona. Dunkleosteusovi ostaci pronađeni su u Maroku, Belgiji, Poljskoj i Sjevernoj Americi.

Život na kopnu:

Prototaxites	Rhynia	Horneophyton

Devon je ključno razdoblje u razvoju kopnene flore. Biljke s korijenjem učvršćuju tlo i daju zaklon mravima, škorpionima i stonogama. Pojavljuju se i prvi krilati kukci.
Sredinom devona evoluiraju i prvi vodozemci.
Početkom devona biljke su niskog rasta i sve ih nadvisuje do 6 m visoka gljiva Prototaxites.
Tijekom srednjeg devona razvijaju se grmolike šume crvotočina, preslica i paprati.
U kasnom devonu pojavljuju se prva prava stabla.
U isto vrijeme se pojavljuju i prve sjemenjače (Pteridosperme).
Ovu naglu evoluciju i diversifikaciju bilja geolozi nazivaju "devonska eksplozija".
Porast vegetacije na kopnu utjecao je na smanjenje udjela CO₂u atmosferi. Time dolazi do zahladnjenja i izumiranja.

Zosterophyllum	Sawdonia

Prve šume:

Prva prava stabla pojavila su se u srednjem devonu i pripadala su papratnjači  Wattieza . Smatra se da su mogla narasti i više od 8 m u visinu, te su nalikovala današnjim drvolikim papratnjačama. Nisu još imala prave listove, a razmnožavala su se sporama. Progimnosperma  Archaeopteris  tvorila je tijekom gornjeg devona prve prave šume. Prosječna visina odraslog stabla bila je 10 m, ogranci su se  granali dihotomski, a listovi su nalikovali nekim gimnospermama. Moguće je da je sezonski odbacivala lišće, kao neke čempresovke. Razmnožavala se sporama, a kod nekih je postojala heterosporija.

		Archaeopteris fosil i rekonstrukcija.
		Wattieza fosil i rekonstrukcija.

Kopneni život u devonu:

Paralelno s razvojem kopnene vegetacije, evoluiraju kopneni člankonošci, među kojima su beskrilni kukci i stonoge. Moguće je da su se pojavili i prvi krilati kukci.

		Orsadesmus rubecollus – devonska stonoga veličine 1-2 cm.
Strudiella devonica – Fosil, i rekonstrukcija. Kukac dug 8 mm nađen u Belgiji, koji je vjerojatno živio na kopnu.  Znanstvenici vjeruju da je mogao letjeti.
		Gigantocharinus szatmayri , paučnjak iz skupine Trigonotarbida, koji su živjeli od silura do donjeg perma Europi i Sjev. Americi. Bio je dug oko 7 mm, a nađen je u sedimentima plimne ravnice.

Prvi kopneni kralješnjaci:

Tiktaalik (dužine 1 - 2,7 m). Predstavnik skupine riba mesoperki (Sarcopterygii) iz kasnog devona, koji se prvi prilagodio plitkim obalnim okolišima i otvorio put evoluciji kopnenih četveronožaca. Nađen je u Kanadi 2004.

Među prvim četveronošcima ističu se vodozemci Ichthyostega i Acanthostega.  

	Acanthostega (dužina 50–55 cm). Predak vodozemaca, koji je živio u gornjem devonu i predstavlja poveznicu između riba i Tetrapoda. Na prednjim udovima imao je po 8 prstiju, nije imao zglobove na udovima, te je bio slabo prilagođen kretanju na kopnu. Smatra se da je živio u plićaku i lovio male životinje.
Ichthyostega (dužina oko 1 m). Primitivni četveronožac, predak vodozemaca, koji je živio u gornjem devonu (prije 367 - 362,5 milijuna godina). Ima svojstva riba i vodozemaca.

Izumiranje na kraju devona:

Pred kraj devona došlo je do prve etape masovnog izumiranja. Pri tom je nestala većina besčeljusnica.
Na samom kraju devona došlo je do još većeg izumiranja, koje se ubraja u pet najvećih izumiranja u geološkoj prošlosti.
Taj je događaj najprije utjecao na morske zajednice, a najviše na tadašnje grebene.
Uz grebenotvorce jako su stradali i ramenonošci, trilobiti, amoniti, konodonti, akritarke i dobar dio ribolikih organizama.
Zanimljivo je da je izumiranje u manjoj mjeri zahvatilo kopnenu floru i slatkovodne organizme.
Postoje razne teorije o uzrocima izumiranja. Jedna od njih je zahladnjenje i glacijacija, a ima i teorija o asteroidnom impaktu.