- 485,4 - 443,4 milijuna godina

Život u moru u doba ordovicija

Ordovicij je drugi po redu period paleozojske ere, koji je dobio naziv po keltskom plemenu. Period je uveo Charles Lapworth 1879., kako bi razriješio spor o granici između kambrija i silura između Adama Sedgewicka i Rodericka Murchisona.
Nakon izumiranja na kraju kambrija život se oporavio u morima. U morima dominiraju mekušci i člankonošci.

Paleogeografija ordovicija:

Ordovicij je razdoblje vrlo visoke morske razine, najviše zabilježene u Zemljinoj prošlosti.  Sjevernu polutku prekrivao je golemi ocean Panthalassa, uz koji je bilo nekoliko manjih oceana.
Južni kontinenti spojeni su zajedno u superkontinent Gondwana, koji se postupno pomiče prema južnom polu.
Laurencija (danas: Sjeverna Amerika), Siberija i Baltika predstavljaju zasebne kontinente. Od Gondwane se odvaja mali kontinent Avalonija i stvara se novi Rejski ocean.

Raspored kontinenata i oceana u srednjem ordoviciju...

...i na kraju ordovicija . (https://www2.nau.edu/rcb7/index.html)

Klima ordovicija:

Tijekom ranog i srednjeg ordovicija klima je topla i vlažna, a razine mora izrazito visoke (140 do 180 m više od današnjih). Pretpostavlja se da je temperatura morske vode u najtoplijem dijelu ordovicija na ekvatoru dosezala 40°.
U kasnom ordoviciju pojačava se vulkanska aktivnost, velike količine CO₂ izlaze u atmosferu i Zemlja se zagrijava. Pred kraj perioda se ta aktivnost smanjuje i stvaraju se velike ledene kape na Gondwani, koja je sad smještena oko južnog pola.

Život u moru:

Plitka mora u ordoviciju

Ordovicij je razdoblje intenzivne adaptivne radijacije. U to se vrijeme razvijaju zajednice koje će biti tipične za cijeli ostatak paleozojske ere. Unutar morskih zajednica najčešći su organizmi koji se hrane filtriranjem. U usporedbi s kambrijem, jako se povećava broj životinja koje izlučuju mineralni skelet.
Brojni su artikulatni ramenonošci, glavonošci i krinoidi. Trilobiti poprimaju nove neobične oblike. Kod nekih se razvijaju ticala s očima, dok se drugi ukopavaju i gube vid. Tabulatni koralji postaju važni grebenotvorci.
Među kralješnjacima se pojavljuju ribe oklopnjače.
Skupina graptolita jedna je od najčešćih tijekom ordovicija i silura.
Sredinom ordovicija jako se povećava stupanj bioerozije.

Dominantne skupine:

Mahovnjaci iz doba ordovicija	Graptoliti, planktonski organizmi iz doba ordovicija

Ordovicijski kolonijski koralj	Ordovicijski ramenonožac

Trilobit s bodljastim nastavcima. Bodlje i čvorići na okolopu razvili su se kao zaštita od predatora - morskih pasa i glavonožaca.	Graptolit

Zbirka GPZ:

	Fosilno gorivo - kukerzit s mahovnjacima (Fenestella) Estonija
Trilobit savijen u kuglicu Ohio

Krinoid

Veliki štapićasti predatorski nautilidi bili su na vrhu lanca prehrane.	Največi poznati iz te skupine Cameroceras, veličine do 9 metara, hranio se sa amonitima, euripteridima i trilobitima.

Ribe oklopnjače nisu imale čeljusti i zube, unutarnji skelet je bio hrskavičan i glavni fosilni nalazi su dijelovi okoštalog vanjskog oklopa.

Konodontna životinja		Konodonti

Ova su stvorenja nalikovala današnjoj kopljači. Fosiliziraju se zupčasti unutarnji skeletni elementi, koji su pomagali pri usitnjavanju hrane. Imali su naglu evoluciju i važni su kao provodni fosili.

Život na kopnu:

Tijekom ordovicija eukarioti postupno osvajaju kopno.
Fosilni tragovi člankonožaca nađeni u eolskom pješčenjaku u Ontariu pripadaju po starosti kambriju ili ordoviciju i predstavljaju prvi dokaz izlaženja na kopno. Slični su tragovi nađeni kasnije u ordovicijskim stijenama i na drugim lokalitetima. Glavni razlog izlaženja na kopno bila je potraga za hranom ili bijeg od predatora.

Euthycarcinoida - vjerojatno prvi eukarioti koji su ostavili tragove kretanja na kopnu.

Fosilni tragovi iz kasnog kambrija ili ranog ordovicija

Spora gljive (Glomeromycota) iz ordovicija Wisconsina.

O uzrocima izumiranja krajem ordovicija:

Kraj ordovicija odvijao se kroz niz epizoda izumiranja. Prema procjenama paleontologa to je drugo najveće izumiranje u zemljinoj povijesti.  Izumiranja su se odvijala u razdoblju između 447 i 444 milijuna godina prije današnjice. Potpuno je nestalo gotovo 50 % životinjskih rodova.
Najviše su stradali ramenonošci i mahovnjaci, zajedno s trilobitima, konodontima i graptolitima, te bodljikašima.
Izumiranju je prethodio nagli pad CO₂ u atmosferi, nakon čega je uslijedilo zahladnjenje i oledba. Oledba se naglo širila, jer se u to vrijeme superkontinent Gondwana nalazio u području južnog pola. Hladnija i toplija razdoblja su se smjenjivala, a time je oscilirala i razina mora. Plitkomorski okoliši bili su izloženi najvećem stresu kroz česta izronjavanja.
Jedna od novijih teorija pretpostavlja da je došlo do kratkotrajnog izboja gama zraka koje su uništile ozonski sloj i dovele do smrtonosne radijacije i izumiranja.
Kraj stresnog perioda poklapa se s konačnim otapanjem ledenjaka i porastom morske razine.