|
-541 - 252,2 milijuna godina
Paleozoik je najstarija i vremenski najdugotrajnija era fanerozojskog eona.
Naziv joj potječe od grčkih riječi, koje znače: "stari život".
Može se podijeliti na šest perioda: kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm.
Paleozoik je razdoblje velikih geoloških, klimatskih i evolucijskih promjena.
Početkom ere, u periodu kambrija, došlo je do eksplozije raznolikog života, u kojoj su se pojavile gotovo sve skupine živih bića koja žive i danas, a život se proširio na kopno.
Kraj paleozojske ere obilježilo je najveće masovno izumiranje u Zemljinoj povijesti.
Jedno od obilježja ere je stvaranje golemog južnog kontinetna – Gondwana, koji će predstavljati cjelovitu kopnenu masu kroz ekstremno dugo vremensko razdoblje. U mlađem paleozoiku ova će se kontinentska masa spojiti sa sjevernim kopnom i stvoriti najveći kontinent ikad, nazvan Pangaea.
|
|
Rani život u paleozoiku |
Tijekom paleozojske ere pojavile su se gotovo sve skupine beskralješnjaka, te mnogi kralješnjaci – najviše riboliki organizmi, vodozemci i gmazovi. Mnogi od njih, kao npr. pračlankonošci (trilobiti), kolonijski polusvitkovci (graptoliti) i riboliki morski beskralježnjaci doživjeli su u paleozojskoj eri svoj maksimum razvoja. Mnogi od njih nisu doživjeli početak mezozojske ere.
|
Blastoid. Predstavnik izumrle skupine bodljikaša, koji su se pojavili u ordoviciju (možda već u kambriju), a postigli maksimum razvoja u donjem karbonu, da bi posve izumrli na kraju perma. Skelet im je bio izgrađen od kalcij karbonata, a kratkom su stapkom bili pričvršćeni za morsko dno. Hranili su se planktonom i česticama iz suspenzije, a nastanjivali morska dna od šelfa do dubljeg bazena.
|
Prve biljke (prapaprati) pomalo osvajaju kopno, a za njima uskoro slijede i životinje (člankonošci, vodozemci). Biljni svijet doživljava svoj najveći razvoj tijekom perioda karbona, kad prašume papratnjača pokrivaju tropski pojas Euramerike.
Početkom paleozojske ere, u periodu kambrija, klima je na Zemlji umjerena, no već rani ordovicij ima obilježja tople klime. Ledeno doba u kasnom ordoviciju ujedno označava i kraj starijeg paleozoika. U srednjem paleozoiku (silur i devon) ledenjaci se pomalo otapaju i razina mora raste. Biljke osvajaju kontinentalne rubove, konzumiraju ugljični dioksid i otpuštaju kisik. To je jedan od razloga formiranja ledenih kapa u mlađem paleozoiku - karbonu i donjem permu. Klima na ogromnom Pangaea kontinentu postaje izrazito sušna, prašume nestaju, te razina stakleničkog plina CO₂ u atmosferi ponovo raste. Ekstremne temperature i pad razine mora dovode do izumiranja već pred kraj perma, a sam kraj permskog perioda, ujedno i kraj paleozojske ere, karakterizira "majka svih izumiranja", događaj u kojem je gotovo izbrisan sav život na Zemlji.
|
|
Resoperka (Coelacanth) |
|
Vodozemac (Greererpeton) |
Znanstvenici se ne slažu oko uzroka naglog izumiranja. Neki ga pripisuju udaru asteroida, dok ga drugi povezuju s masivnim izljevima lave u Sibiru ili drugim zemaljskim uzrocima. No izumiranje je zahvatilo morske i kopnene organizme, dogodilo se u vrlo kratkom vremenu, te je, nakon dugotrajnog oporavka, otvorilo put za pojavu brojnih novih organizama, čime će započeti mezozojska era – "era srednjeg života".
|
Prizor iz života u paleozoiku |
|
|