Svemir je sve što nas okružuje. To je prostor ispunjen zračenjem i materijom u različitim oblicima. U njemu se nalaze galaksije, zvijezde, planeti, međuzvjezdani plin i čestice prašine. Po teoriji Velikog praska (engl. Big Bang), svemir se prije oko 13,8 milijardi godina počeo širiti iz točke neizmjerne gustoće, te se nastavio širiti do danas. Ova teorija, za razliku od suparničkih teorija, obuhvaća koncepte mijenjanja i evolucije svemira, te je zato jedina u stanju objasniti pojave kao što su Hubbleov zakon, kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje i omjeri lakih elemenata u svemiru.
Velikim praskom naziva se događaj stvaranja svemira. Važno je razumjeti da Veliki prasak nije nikakva eksplozija u "središtu svemira" (svemir nema središte!) već sam događaj stvaranja prostora, vremena, materije i energije. Svemir se nakon Velikog praska počeo širiti i širi se i danas. Sa širenjem prostora, materija se razrjeđivala, svemir se hladio i mijenjao: od homogene "juhe" vrućih, nama danas uglavnom nepoznatih čestica, do današnjeg hladnog svemira s milijardama galaksija.
Sam trenutak stvaranja i kratak period od 10-44 sekundi nakon stvaranja još uvijek su izvan domašaja znanosti. Naime, Einsteinova opća teorija relativnosti, jedina opće prihvaćena teorija prostora i vremena, ne funkcionira za sustave manje od tzv. Planckove udaljenosti (10-35 metara) i za događaje koji traju kraće od tzv. Planckovog vremena (10-44 sekundi). Unutar Planckovog vremena ni prostor ni vrijeme više nemaju isto značenje kao u svakodnevnom životu. Tu bi granicu trebala srušiti kvantna teorija gravitacije, koja još uvijek nije razvijena. Ovaj početni period svemira zovemo "epoha kvantne gravitacije".
Galaksije sadrže milijarde zvijezda, planeta, te ogromne oblake međuzvjezdane prašine i plinova. Različitih su veličina i oblika, pa razlikujemo spiralne, eliptične, kuglaste itd. Skupine galaksija međusobno se udaljuju velikim brzinama. Jedna od mnogih galaksija je i ova naša u kojoj se nalazi Sunčev sustav kojega poznajemo, a koja je nazvana Mliječna staza a ponekad se još može čuti i naziv Kumova slama. Naša je galaksija spiralnog oblika s dva kraka. U njoj je više od stotinu milijardi zvijezda, a u njenom središtu nalazi se „crna rupa“. Najsjajnija zvijezda naše galaksije koju vidimo na večernjem nebu je Sirius A. Najdalja galaksija koju možemo vidjeti golim okom je Andromeda.

Čovjek nastoji upoznati svemir još od davnina, od najstarijih kultura, ali tek u 17. stoljeću otkrićem teleskopa započinje njegovo intenzivnije proučavanje, a time i napredak astronautike. Svemir se proučava u okviru znanosti astronomije (znanost o zvijezdama) i kozmologije (grana astronomije koja proučava postanak svemira).

Svemirski kalendar je metoda kojom vizualiziramo za naš pojam veliko vremensko razdoblje od nastanka svemira do danas. Za ljudski um je gotovo nemoguće shvatiti količinu vremena od 13.8 milijardi godina postojanja svemira od njegovog nastanka do današnjeg dana. Kalendar počinje Velikim praskom 1. siječnja do sadašnjosti 31. prosinca u ponoć.

Za više podataka kliknite na polje koje Vas zanima